Metoda Lean Industry 4.0

Ne može se reći da postoji metoda Lean Industrija 4.0, ali se može razmatrati nekoliko sljedećih scenarija o tome kako Lean i Industrija 4.0 komuniciraju. Pogledajte kako je grupa učesnika jedne velike poslovne konferencija o Lean upravljanju posmatrala ovu povezanost:

  1. Prva opcija bila je potpuno odvajanje industrije 4.0 i Lean-a; nemaju nikakve veze jedno s drugim. Oko sedam ili osam ljudi iz publike podržalo je ovaj scenarij.
  2. Druga opcija bila je da su Lean i Industrija 4.0 zapravo u međusobnom sukobu i da se aktivno bore za dominaciju ili važnost na tržištu. Drugim riječima, bilo bi ili Lean ili Industrija 4.0, ali kombinacija nije moguća. Također je oko sedam ili osam ljudi iz publike preferiralo ovaj scenarij, slično gore navedenom “potpuno odvojenom” pristupu.
  3. Treća opcija pokazala je Industriju 4.0 kao podskup Lean-a. Sve što radi industrija 4.0 može se smatrati dijelom Lean metodologije. Naravno, ja kao Lean „frajer“ sve vidim kroz Lean naočale, pa … Da budem iskren, ovo ne bi bio moj omiljeni Vennov dijagram. Međutim, velika grupa publike to je vidjela na ovaj način – s obzirom da je ovo Konferencija o Lean upravljanju, ljudi su također mogli biti subjektivni.
  4. Sljedeći je scenarij bio obrnut, s obzirom na to da je Lean podskup Industrije 4.0, a sve što čini Lean uključeno je u industriju 4.0. (Šta?!?!? Dođi ovamo, ti gomilo tranzistora. Pokazat ću ti kako funkcioniše proizvodnja!). Iznenađujuće, ovo je bio najvjerojatniji scenarij za jednu osobu u publici. Rekao je da je ovo možda najrealniji scenarij.
  5. Sljedeći je scenarij da postoji preklapanje između Lean-a i industrije 4.0. Oni dijele ideje i vizije i moraju sarađivati, ali imaju i puno različitih dijelova. Značajna grupa publike je bila sklona ovom scenariju, a ovo bi ujedno bio i moj omiljeni pogled na svijet.
  6. Napokon, posljednji scenarij posmatra Lean i Industriju 4.0 kao identične. Ne postoji razlika između Lean-a i Industrije 4.0; sve je to ista stvar. Nekoliko ljudi je također reklo da je ovo najvjerojatniji

Svaki od gore navedenih scenarija barem jedna osoba izglasala za najvjerojatniji. Nije čak bilo niti jasnog pobjednika, s obzirom da su i scenarij da je Industrija 4.0 podskup Lean-a i scenarij s preklapanjem imali sličan broj glasova. Prilično iznenađujuće. Svejedno, kao i uvijek, nadam se da vam je ovaj post bio pronicljiv. Sada izađite i bez obzira na to želite li Lean ili Industriju 4.0 ili oboje, organizujte svoju industriju! scenarij.

Lean i Industrija 4.0

Sličnosti između Lean-a i Industrije 4.0

Lean i Industrija 4.0 imaju puno sličnosti. Dobra implementacija zahtjeva vašu punu pažnju i podršku, kao i puno vremena i od vas i od vaših ljudi. Ako preopteretite svoje ljude i započnete previše projekata odjednom, nećete ih završiti, a čak i ako mislite da su gotovi, oni nisu baš najbolji. Ključni dio Lean-a je ograničiti posao u razvitku kako bi se trenutni posao olakšao. Čvrsto vjerujemo da se isto odnosi i na projekte. To se ne može riješiti „outsourcing-om“. Ako samo unajmite neke ljude koji će umjesto vas obaviti posao, time nećete postići ono što želite. Iako može izgledati dobro, vjerovatno neće raditi kako je zamišljeno. Nemojte me pogrešno shvatiti, vanjski saradnici definitivno mogu pomoći, ali to je daleko od pristupa “fire and forget”, treba da se nastavi raditi po tom principu. Bez obzira radite li Lean ili Industriju 4.0, PDCA krug (Plan – planiraj, Do – uradi, Check – provjeri, Act – djeluj) ključan je za uspjeh. Iako na prezentaciji sve može izgledati dobro, najvažnije je da li to stvarno djeluje na tržištu. Zato su za uspjeh posebno važni dijelovi Check i Act. I u Lean-u i u Industriji 4.0 većina implementacija propada zbog nedostatka PDCA kruga. A stopa neuspjeha je velika. Za Lean postoje brojni izvori koji navode da 70% do 90% svih Lean projekata ne donosi nikakvu mjerljivu korist, a ja vjerujem da je taj broj tačan. Još nisam vidio slične izvore za Industriju 4.0, ali prema mom ličnom iskustvu rekao bih da je stopa neuspjeha na projektima Industrije 4.0 također između 70% i 90%. Međutim, ako ste jedan od sretnih u 10% do 30% tamo gdje Lean i / ili Industrija 4.0 radi, to može napraviti veliku razliku za vaše poslovanje. I Lean i Industrija 4.0 mogu značajno smanjiti vrijeme isporuke, poboljšati kvalitet i općenito poboljšati profitabilnost operacije – ako je to urađeno kako treba!

Razlike između Lean-a i Industrije 4.0

Također postoje mnoge razlike između Lean-a i Industrije 4.0. Rad s ljudima važan je dio Lean-a, jer Lean gleda na njihove potrebe i način međusobne interakcije. Međutim, Industrija 4.0 fokusira se na računare, automatizaciju i robotiku. Krajnji cilj industrije 4.0 je fabrika ugašenih svjetala, u kojoj više nema ljudi. Naravno, postoje i radovi koji tvrde da su radnici od ključne važnosti za Industriju 4.0, ali meni se to čini lažnim. Nešto poput “Ti si važan, zato šuti i radi svoj posao dok te ne zamijeni robot.” Kada je u pitanju upotreba računara, Lean im nije neprijatelj. Ako najbolje rješenje uključuje računare, tada će Lean rado koristiti računare, automatizaciju, mreže i bilo koje druge aspekte povezane s računarima. Međutim, Industrija 4.0 uglavnom mora odabrati računarsko rješenje u odnosu na konvencionalno. I računari i rješenja bez računara imaju i prednosti i nedostatke. Međutim, osjećam da su u većini industrija prednosti računara precijenjene i problemi neprimijećeni. Druga razlika je brzina promjene. Lean često ima jednostavna i brza rješenja, na primjer Karakuri Kaizen. Pogotovo u Japanu često preferiraju brzo i jednostavno rješenje od skupog i teškog. Sve dok radi, dobro je. S druge strane, Industrija 4.0 snažna je hardverski i softverski. Svaka promjena zahtijeva programere i tehničare, kojih obično nedostaje. Zbog toga će implementacija Industrije 4.0 potrajati puno više vremena, dok Lean implementacija može (ne uvijek, ali često) biti brža. Druga razlika je fleksibilnost. Industrija 4.0 često nema veliku fleksibilnost. Naravno, cilj je fleksibilno proizvesti bilo koji dio koji želite u bilo kojem trenutku. Ali ako trebate promijeniti stvarni proizvodni sistem, Industriji 4.0 treba puno više vremena i novca. Što se tiče složenosti, ovo je suparnik s promjenom ERP-a. Ako radite s ERP sistemima, prisjetite se zadnjeg ažuriranja softvera, promjene verzije ili potpune promjene drugog dobavljača ERP softvera. Vjerovatno je bilo vrlo skupo i neuredno. Isto se odnosi i na Industriju 4.0. Po mom mišljenju, industrija 4.0 zapravo smanjuje fleksibilnost. Lean, s druge strane, radije čini mnogo malih koraka nego velike skokove, jer će to pomoći vašoj krivoj učenja i dat će vam više vremena za ispravljanje grešaka. Također potiče brze i fleksibilne promjene za brže poboljšanje. Na kraju, tu je i tema stalnog poboljšanja. Ideja da se uvijek poboljšavamo jedan je od temelja Lean proizvodnje. Međutim, zbog sporije brzine promjena i implementacija u industriji 4.0, većina aplikacija 4.0 je ono što bih nazvao „spomenicima“. Vrlo skupe, a kad su tamo, teško ih je promijeniti. Stoga je industrija 4.0 često jednokratni pristup koji može (ili ne mora) uspjeti.
Industrija 4.0 Tehnologije

Koje tehnologije čine industriju 4.0?

Industrija 4.0 zavisi od niza novih i inovativnih tehnologija, koje u suštini obuhvataju sljedeće:

  1. Industrijski Internet stvari (Internet of Things, IoT)

Možda najvažniji element Industrije 4.0. Karakterišu ga povezani uređaji koji komuniciraju međusobno i s centralnom bazom (ljudima) putem internet veze. Na uređajima su obično ugrađeni senzori. Podaci zaprimljeni od svakog uređaja spremaju se u oblaku te se koriste za analize i donošenje odluka u stvarnom vremenu.

 

  1. Napredna robotika – autonomni roboti

Roboti postaju sve autonomniji, fleksibilniji i kooperativniji. Očekuje se da će međusobno komunicirati i razmjenjivati informacije. Koriste se za različite aktivnosti – od biranja proizvoda u skladištima, do pripremanja proizvoda za otpremu.

 

  1. Aditivna proizvodnja (3D printeri)

Trenutno se koristi za razvoj prototipova i individualnih komponenti nužnih za pojedini proizvod.
U budućnosti se očekuje široko korištenje aditivne proizvodnje za proizvodnju malih količina jedinstvenih proizvoda koji zadovoljavaju specifične potrebe/želje kupaca.

 

  1. Proširena stvarnost (augmented reality)

Sistemi koji se temelje na proširenoj stvarnosti mogu se koristiti za različite usluge, npr. za odabir dijelova u skladištu ili za slanje instrukcija za popravak nekog uređaja preko mobitela.

 

  1. Simulacije

Trenutno se 3D simulacije proizvoda koriste za prikaz proizvoda, materijala, proizvodnih procesa, ali očekuje se još snažnije korištenje u samim postrojenjima.

 

  1. Rad u oblaku (cloud computing)

Očekuje se povećano korištenje softvera smještenih u oblaku vezano uz samu proizvodnju (ne samo generalne procese unutar preduzeća), potaknuto i implementacijom drugih 4.0 tehnologija, što će dovesti do većeg širenja podataka unutar preduzeća i šire.

 

  1. Kibernetička sigurnost

Porastom povezivanja povećat će se i potreba za adekvatnom zaštitom industrijskih sistema i proizvodnih linija.

 

  1. Big Data i analitika

Prikupljanje i analiza podataka iz različitih izvora: proizvodne opreme i proizvodnog sustava, cijelog sustava poduzeća, sustava kupaca i dobavljača. Prilika za prepoznavanjem određenih uzoraka ponašanja, što omogućuje optimizaciju kvaliteta proizvodnje, uštedu energije i sl.

 

  1. Horizontalna/vertikalna integracija sistema
  • Horizontalna: digitalizacija u cjelokupnom lancu vrijednosti kroz razmjenu informacija i povezivanje informacionih sistema (od kupaca do dobavljača)
  • Vertikalna: integracija IT sistema kroz sve nivoe hijerarhije u preduzeću (proizvodnja, kontrola, operativni nivo)

 

Šta je Industrija 4.0?

Para je pokrenula originalnu industrijsku revoluciju, (prvu revoluciju); struja drugu; preliminarna automatizacija i mašinski inženjering treću; a sajberfizički sistemi — ili inteligentni računari — oblikuju Četvrtu industrijsku revoluciju.

Prije 2014. Google termin za pretragu „Industrija 4.0“ praktično nije postojao, ali do 2019. 68 procenata ispitanika u Mekinsi globalnom istraživanju smatralo je Industriju 4.0 glavnim strateškim prioritetom. Sedamdeset posto je reklo da njihove kompanije već pilotiraju ili primjenjuju novu tehnologiju.

Industrija 4.0 zasniva se na izumima Treće industrijske revolucije — ili digitalne revolucije — koja se odvijala od 1950-ih do ranih 2000-ih i donijela nam kompjutere, druge vrste elektronike, internet i još mnogo toga. Industrija 4.0 donosi ove pronalaske izvan prethodnog domena mogućnosti sa četiri osnovna tipa disruptivnih tehnologija koje se mogu primjeniti u cijelom lancu vrijednosti:

  • Povezivost, podaci i računarska snaga: klaud tehnologija, internet, blockchain, senzori;
  • Analitika i inteligencija: napredna analitika, mašinsko učenje, veštačka inteligencija;
  • Interakcija čovjek-mašina: virtuelna realnost (VR) i proširena realnost (AR), robotika i automatizacija, autonomno vođena vozila;
  • Napredni inženjering: aditivna proizvodnja (kao što je 3-D štampa), obnovljiva energija, nanočestice.

Dakle, Industrija 4.0, je logičan nastavak prethodne tri industrijske revolucije, a odnosi se na: brzu digitalnu transformaciju procesa unutar prerađivačko-proizvodnih (ali i ostalih povezanih) industrija.

Transformacija se zasniva na inteligentnom umrežavanju mašina (i drugih uređaja) pomoću naprednih informaciono – komunikacionih tehnologija, s ciljem da se omogući autonomno komuniciranje među uređajima, analiziranje i prikupljanje velike količine podataka, autonomno donošenje odluka, praćenje imovine i procesa u stvarnom vremenu, stvaranje dodane vrijednosti te vertikalna i horizontalna integracija.

Osnova je integracija informacionih tehnologija sa operativnim aktivnostima, što dovodi do jače proizvodne organizacije.

Transformacija poslovnih modela u sklopu Industrije 4.0 rezultuje sljedećim poboljšanjima u preduzeću, koja vode do povećanja dobiti, smanjenja troškova, poboljšanih iskustava kupaca, inovacija:

  • Povećana produktivnost (veći stepen automatizacije smanjuje vrijeme proizvodnje, a omogućuje bolje korišćenje resursa
  • Povećana fleksibilnost (korišćenjem mašina i robota koji mogu brzo odraditi niz koraka u proizvodnji različitih proizvoda)
  • Povećan kvalitet proizvoda (korišćenjem senzora i pogona koji prate process proizvodnje i stvarnom vremenu i omogućuju brzu reakciju u slučaju grešaka
  • Povećana brzina razvoja proizvoda (od prve ideje do finalnog proizvoda u kratkom roku, zbog mogućnosti simulacije)

 

Lean

LEAN proizvodnja

LEAN principi ili skraćeno LEAN, potiče iz Toyote, sa napomenom da se metodologija velikim dijelom bazira na engleskim i američkim principima (Henri Ford i Edvard Deming).

Istorija LEAN-a

Naime, po završetku Drugog svetskog rata Japan je bio na lošem glasu, uništena privreda, nedovoljna količina resursa, malo tržište, jednostavno rečeno izgubljena bitka kako sa ekonomske strane tako i sa političke. Jedino rješenje se ogledalo u tome da se iznađe nov pristup proizvodnji i nov način upravljanja.

Kako bi unaprijedili svoju proizvodnju Toyotini menadžeri su 1950. godine posjetili Fordove fabrike u SAD. U početku su bili oduševjeni načinom proizvodnje, brzinom, tehnološkim razvojem i dr. U isto vrijeme su uvideli i velike mane i nelogičnosti sistema i probleme u proizvodnji. Odlučili su da preispitaju stanje svojih fabrika, iskoriste ono što su videli i naprave nešto sasvim novo.

LEAN menadžment su kao termin su definisali dva profesora sa M.I.T (Massachusetts Institute of Technology) Džejms Vomak i Daniel Džons 1992. u knjizi „Mašina koja je promenila svet“.

Pisanje knjige je bilo inicirano boravkom u Toyotinim fabrikama u Japanu gdje su na licu mjesta vidjeli Toyotinu Lean metodu, doživjeli je u punom svjetlu i spoznali sve njene prednosti.

Zašto LEAN ili ideja LEAN-a

Ideja LEAN-a jeste eliminacija i smanjenje svih vrsta rasipanja (gubitaka) ili na japanskom „Muda“. Pod pojmom „Muda“ se označava sve što ne dodaje vrednost.

Pre svega postoje 3 glavne kategorije koje počinju sa „Mu“

  • Muda – „otpad/smetnje“ (eng. „waste“), sve aktivnosti koje ne doprinose povećanju vrijednosti na strani kupca.
  • Mura – „nepravilnosti u procesu“, nedoslednosti u proizvodnji koje nastaju prilikom loše sinhronizacije u domenu proizvodnih resursa.
  • Muri – „nepravilnost u potražnji“, prevelika proizvodnja i stvaranje zaliha zbog lošeg balansiranja ponude i potražnje.

Toyota proizvodni sistem – TPS (Toyota Production System) se često naziva LEAN. TPS se navodi kao osnovni primjer „Kaizen“ pristupa (kontinulano unapređenje u malim koracima) koji ima za cilj unapređenje proizvodnje, kao i ISO standardi. Odlike TPS su velika varijabilnost proizvoda, male serije, mala količina zaliha, fleksibilna proizvodnja i visok kvalitet.

Sa druge strane možemo ideju LEAN-a da preformulišemo i kažemo:

„Kupac ili klijent dobija tačno ono što želi, vrstu, kvalitet i količinu proizvoda koju diktira potražnja tržišta“.

Prema toj teoriji, postoji 7 vrsta rasipanja (gubitaka) u Lean proizvodnji

  1. Prekomjerna proizvodnja

  • Stvaranje proizvoda koji se ne mogu plasirati na tržištu.
  • Izvođenje operacija koje nisu neophodne
  • Stvaranje dokumentacije koju niko ne zahtjeva ili koja se neće kasnije koristiti
  • Loše procjene prodaje tj. zahtjeva tržišta
  • Slanje uputa prema previše ljudi (ili obrnuto)
  • Proizvodnja „za svaki slučaj“
  1. Transpot

  • Nepotrebno kretanje materijala između operacija ili između skladišnih površina
  • Loša komunikacija odnosno protok informacija
  • Neuspješna komunikacija, gubitak podataka, nekompatibilnost, nepouzdanost informacija
  1. Čekanje/zastoji

  • Vrijeme čekanja materijala između operacija, čekanje radnika da mašine budu dostupne ili čekanje materijala (loše planiranje proizvodnje)
  • Čekanje na podatke, rezultat testova, informacije, odluke, potpise, odobrenja i sl.
  • Čekanje na isporuku (npr. kasne sirovine i sl.)
  1. Prekomjerna obrada

  • Predimenzionirani uređaji, loša ili nedostupna tehnološka oprema, pripremno-završno vrijeme, čišćenje između obrade
  • Prevište procesa obrade
  • Predetaljna obrada
  • Loš dizajn tj. konstrukcija proizvoda koji zahtjeva previše koraka obrade (previše kompleksan proizvod)
  1. Zalihe

  • Velike zalihe povezane sa prekomjernom proizvodnjom („zamrznuti kapital“ u skladištima)
  1. Nepotrebni pokreti

  • Loš raspored mašina, nepotrebno pomjeranje radnika
  • Ljudi koji moraju da napuste svoje pozicije da bi došli do potrebne informacije
  • Ručni rad kako bi se kompenzovao neki nedostatak proizvodnje
  1. Škart

  • Prekid toka zbog greške, nepotrebna vremena, troškovi i prostor za analizu i otklanjanje
  • Nepotpune, netačne i nepotpune informacije

U novije vrijeme se uvodi i osmi gubitak, a to je neiskorišćeni potencijal i znanje ljudi.

Prednosti LEAN-a

Lean menadžment predstavlja veliki iskorak unaprijed. Ako bi posmatrali koncept projekt menadžmenta, onda bi prelazak sa proizvodnje na lean proizvodnju, bio podjednako veliki korak kao prelazak sa upravljanja projektima na upravljanje portfolijom. Najveća prednost LEAN metode je veza između smanjenja troškova i unapređenje produktivnosti i kvaliteta. U LEAN-u, sva energija i kreativnost organanizovane su tako da streme što boljoj optimizaciji i dodavanju vrijednosti na strani korisnika. Ovo uključuje i druge stvari kao što su cijena, vrijeme isporuke, troškovi održavanja, ekološke takse i drugo. Takođe, dešava se da se poboljšaju i unutrašnji faktori kao što su bezbjednost, higijena i ergonomičnost.

Metoda lean šest sigma

Šta je Lean Six Sigma?

Lean Six Sigma je menadžerski pristup usmjeren na tim koji nastoji da poboljša performanse uklanjanjem otpada i nedostataka.

Kombinuje metode i alate Six Sigma metodologije i filozofiju Lean-a, nastojeći da eliminiše gubitak fizičkih resursa, vremena, truda i talenta, istovremeno osiguravajući kvalitet u proizvodnim i organizacionim procesima. Jednostavno rečeno, pod načelima Lean Six Sigme svaka upotreba resursa koja ne stvara vrijednost za krajnjeg kupca smatra se otpadom i treba je eliminisati.

Benefiti Lean Six Sigma metodologije

Odgovarajuća primjena metodologije Lean Six Sigma uticaće pozitivno na sve dijelove poslovanja u vašoj organizaciji.

Kakve koristi Lean Six Sigma metodologija donosi organizaciji?

Jednostavni procesi

Lean Six Sigma pojednostavljuje poslovne procese. Mape višefunkcionalnih tokova vrijednosti identifikuju područja otpada i neefikasnosti. To rezultira bržim procesom, što dovodi do bolje usluge kupcima i većeg zadovoljstva kupaca. A sve zajedno će obično dovesti do veće prodaje. Pored toga, jednostavniji, brži postupak smanjiće opšte troškove što će povećati profit. I na kraju, jednostavniji procesi imaju manje mogućnosti za greške. Stoga ih obično karakteriše bolji kvalitet i manje kvarova.

Manje grešaka

Lean Six Sigma započinje definicijom prihvatljivog kvaliteta na osnovu onoga što kupci cijene. Ova spoljna usredsređenost na kvalitet daje prioritet stalnim naporima na poboljšanju kako bi se riješili problemi koji najviše utiču na poslovni uspjeh. Rezultat je da poboljšanja rješavaju stvarne probleme i dovode ih do nivoa koji je prihvatljiv krajnjim korisnicima.

Predvidljive performanse

Jednostavnim procesima je lakše upravljati nego složenim procesima, posebno je lako upravljati onim procesima sa manje grešaka. Ali pored ovih prednosti, Lean Six Sigma se fokusira na smanjenje varijacija unutar procesa. Sa manje varijacija, procesi postaju predvidljiviji. To znači predvidivo vrijeme ciklusa, predvidljiv kvalitet proizvoda i predvidljivi troškovi. A to može dovesti do bolje korisničke usluge, manje žalbi i veće dobiti. Ova predvidljivost postaje ogromna prednost za organizaciju kada posluje u okruženju brzih promjena. Promjena tehnologije i očekivanja kupaca već stvara nestabilno poslovno okruženje. Bez predvidljivih procesa gotovo je nemoguće stvoriti i sprovesti odgovarajuću reakciju na ovu nestabilnost.

Aktivna kontrola

Sve već navedeno dovodi do konačne koristi za organizaciju, a to je poboljšana sposobnost aktivne kontrole procesa. Metodologija Lean Six Sigma skraćuje vrijeme ciklusa i uspostavlja kontrolne planove i sisteme zasnovane na podacima u realnom vremenu. Uz kratko vrijeme ciklusa i kontrolne sisteme zasnovane na podacima, zaposleni i rukovodioci procesa mogu donositi odluke koje odmah utiču na performanse procesa. Ovo poboljšava performanse, poboljšava moral zaposlenih i poboljšava agilnost. Zaposleni razumiju kako njihov rad utiče na performanse procesa i dobijaju brze povratne informacije. Manje je vjerovatno da će zaposleni osjećati da su žrtve procesa jer su sada uključeni u direktno upravljanje procesom i njegovo poboljšanje. Kratkim ciklusima i aktivnom kontrolom, organizacija može brzo da odgovori na prilike na promjenljivom tržištu. A kratke efikasne procese koji su dokumentovani mapama tokova vrijednosti i kontrolnim dijagramima lakše je ažurirati nego složene procese bez dokumenata.

Zadovoljstvo kupaca

Iz svega navedenog proizilazi da organizacija koja primjenjuje metodologiju Six Sigma poboljšaće kontrolu kvaliteta, a to će rezultirati poboljšanim gotovim proizvodima što dovodi do povećanog zadovoljstva kupaca. Srećni kupci su lojalni kupci. Da bi se postigla lojalnost kupaca, proizvod treba da ostane doslijedan po pitanju svog kvaliteta.

Zadovoljstvo zaposlenih

Još jedna  od prednosti Six Sigma metodologije je usmjeravanje zaposlenih na zajednički cilj. Six Sigma nudi liderima priliku da razjasne i racionalizuju poruke, što dovodi do veće motivisanosti i boljih rezultata.

Koje koristi ova metodologija donosi pojedincu u organizaciji?

Od primjene Lean Six Sigma metodologije u vašoj organizaciji i vi kao pojedinac možete imati nekih ličnih benefita.

Lična efikasnost

Lean Six Sigma pruža strukturiranu metodologiju za rješavanje problema koja se može koristiti za rješavanje bilo koje vrste problema. Mogućnost pronalaženja i rješavanja problema poboljšaće vašu sposobnost za obavljanje bilo koje pozicije i djelatnosti. Lean Six Sigma metodologija vas vodi kroz organizovani proces istraživanja, analize, identifikacije problema i kreiranja rješenja. Mnogi alati i tehnike mogu se primjeniti na svakodnevne probleme sa kojima se susrećete. Organizovani pristup rješavanju problema postaviće vam kontrolu nad pronalaženjem i rješavanjem vaših problema.

Liderska prilika

Lean Six Sigma se sprovodi kroz projekte, a projekti imaju vođe. Vođenje projekata Lean Six Sigma metodologijom često će pružiti priliku za kontakte sa osobama na višim funkcijama i višim menadžmentom. Interakcija sa članovima tima i menadžerima vjerovatno će poboljšati vaše vještine komunikacije i donošenja odluka. Struktura Lean Six Sigma metodologije može vam pomoći da razvijete svoje menadžerske vještine

Lean i šest sigma

Lean i Six Sigma – sličnosti i razlike

Sličnosti između Lean i Six Sigma metodologije su da se i Lean i Six Sigma oslanjaju na definiciju vrijednosti koja se zasniva na iskustvu kupca.

Obje metodologije koriste pristup mapiranja toka procesa da bi se proces razumio. Čak i kada se analiza zasniva na proizvodu ili usluzi, postoji proces koji je povezan sa stvaranjem i isporukom tog proizvoda ili usluge.

Obje se oslanjaju na podatke za određivanje trenutnih performansi i za utvrđivanje uticaja budućih performansi. Podaci prikupljeni primjenom metodologije Lean Six Sigma često se mogu koristiti kao podrška Lean analizi i Six Sigma analizi. Oslanjanje na podatke pomaže u utvrđivanju istinskog osnovnog uzroka.

Obje metodologije se primjenjuju pomoću projekata poboljšanja koje obično sprovodi mali višefunkcionalni tim. Trajanje projekta i veličina tima zavisi od obima procesa, proizvoda ili usluge koji se analiziraju radi poboljšanja.

I jedna i druga metodologija su izašle izvan proizvodnih operacija i sada se koriste za sve funkcije i za sve procese u organizaciji. Takođe se koriste i u svim industrijama.

Poboljšanja zasnovana na korišćenju bilo kog pristupa obično će smanjiti otpad i smanjiti varijacije. Uklanjanjem izgubljenih koraka i aktivnosti (muda) eliminišu se izvori varijacije, a uklanjanjem varijacije eliminišu se izgubljeni kapaciteti procesa i koraci povezani sa prilagođavanjem varijacije (mura i muri).

Međutim, postoje neke razlike u ova dva pristupa. Ove razlike ne stvaraju sukob, već pružaju više puteva koji se mogu koristiti za postizanje sličnog efekta. Konačno rješenje je često kombinacija Lean poboljšanja i Six Sigma poboljšanja.

Koja je razlika između Lean i Six Sigma metodologije?

Različiti fokus za identifikovanje problema – Lean je fokusiran na otpad (muda, mura, muri), a Six Sigma je metodologija fokusirana na varijacije, svako odstupanje od ciljanih performansi.

Različite vrste tehnika – Lean prvenstveno koristi vizuelne tehnike i za analizu i za kreiranje rješenja koje su podržane analizom podataka. Six Sigma prvenstveno koristi statističke tehnike za analizu i kreiranje rješenja koje su podržane vizuelizacijom podataka. To dovodi do mita da je Lean lakše razumjeti od Six Sigme, jer je vizuelna analiza Lean-a jednostavnija i lako prihvatljiva, dok mnoge ljude numerička analiza Six Sigme zastrašuje. Realnost je da je obe vrste analiza lako izvršiti pomoću današnjih alata za statističku podršku.

Različite vrste dokumentacije za rješenje – Lean rešenje dokumentuje se revidiranom mapom toka vrijednosti koja dovodi do promjena u toku rada i često promjena u uputstvima za rad u mnogim koracima u procesu. Rješenje Six Sigma metodologije je dokumentovano promjenama u procedurama podešavanja i kontrolnom planu za praćenje procesa i reagovanje na varijacije. Takođe će uticati na uputstva za rad i često dovodi do promjena u mjernom pristupu ili sistemima.

Ova dva pristupa su kompatibilna na toliko načina da ih je bilo lako spojiti u jednu metodologiju kako bi se dobio sinergijski efekat njihovog kombinovanja – Lean Six Sigma.

Kako je nastala šest sigma?

Six Sigma je prvi put razvijena u kompaniji Motorola krajem 80-tih godina. Metodologiju je predvodio Bil Smit, inženjer kvaliteta, čiji je cilj bio poboljšati način rada sistema kvaliteta i mjerenja kako bi se eliminisale greške. Motorola sistemi tolerisali su stope grešaka koje su stvarale previše otpada, prerade, suvišnih testiranja i često nezadovoljstva kupaca.

Six Sigma metodologija je fokusirana na identifikovanje i eliminisanje svega što je izazvalo varijacije u procesu. Kada varijacija nestane, rezultati procesa mogu se precizno predvideti. Dizajniranjem sistema tako da ovi precizno predvidljivi rezultati spadaju u područje prihvatljivih performansi iz perspektive kupca, eliminišu se greške u procesu.

Ali inženjeri kompanije Motorola otišli su korak dalje. Iz iskustva su znali da mnoge promjene procesa nisu efikasne jer nisu došle do osnovnog uzroka problema. Takođe, promjene koje su napravili nisu se zadržavale, jer su se operateri vremenom vraćali na prvobitni način rada.

Zato je metodologija Six Sigma organizovana u pet faza kako bi se pozabavila ovim pitanjima.

Rješavanje problema Six Sigma metodologijom se vrši pomoću DMAIC modela. Faze koje čine ovaj model su:

  • DEFINE – definisati
  • MEASURE – izmjeriti
  • ANALYZE – analizirati
  • IMPROVE – poboljšati
  • CONTROL – kontrolisati

Define – Definisati – u ovoj fazi se postavljaju granice procesa koji se analizira i iz perspektive kupca definišu očekivanja ili željene performanse tog procesa.

  • Prvi korak – Poslovni problem je definisan iz perspektive kupca
  • Drugi korak – Postavljanje pitanja: Šta želite da postignete? Koji su resursi koje ćete koristiti za postizanje ciljeva? Na osnovu ovih pitanja postavljate ciljeve.
  • Treći korak – Mapiranje procesa

Glavni cilj ove faze je rezimiranje plana projekta.

Measure – Izmjeriti – faza u kojoj se mjere trenutne performanse procesa, proizvoda ili usluge kako bi se utvrdilo šta se zapravo događa, posebno iz perspektive kupca. Ovo omogućava da se analiza i rješenje zasnivaju na stvarnim performansama, a ne na teoretskim informacijama.

  • Prvi korak – Izmjerite problem brojevima i pratećim podacima
  • Drugi korak – Definišite mjerila učinka
  • Treći korak – Procijenite sistem mjerenja koji će se koristiti.

Glavni cilj faze je prikupljanje podataka koji su relevantni za obim projekta.

Analyze – Analizirati – u ovoj fazi se postupak, proizvod ili usluga analizira pomoću izmjerenih podataka kako bi se utvrdio izvor ili izvori varijacije koji uzrokuju problem. Ova faza omogućava da se utvrdi pravi uzrok ili uzroci, a ne samo simptom.

  • Prvi korak – Utvrdite da li je vaš postupak efikasan
  • Drugi korak – Kvantifikujte svoje ciljeve brojevima. Recimo smanjite neispravnu robu 20%
  • Treći korak – Identifikujte varijacije pomoću istorijskih podataka

Cilj ove faze je pronaći osnovni uzrok poslovne neefikasnosti.

Improve – Poboljšati – u fazi poboljšanja procjenjuju se moguće promjene u procesu, proizvodu ili usluzi i dizajnira i testira skup promjena. Na ovaj način se obezbjeđuje da rješenje stvara željeni efekat i da se varijacija smanji ili eliminiše.

  • Prvi korak – Utvrdite moguće razloge
  • Drugi korak – Otkrijte veze između promjenjivih
  • Treći korak – Uspostavite toleranciju procesa, tako što ćete definisati precizne vrijednosti koje određene promjenjive mogu imati a još uvijek spadaju u prihvatljive granice

Cilj faze je poboljšanje procesa utvrđivanjem potencijalnih rješenja.

Control – Kontrolisati – u fazi kontrole se primjenjuju promjene, prateći sistemi se takođe ažuriraju i proces, proizvod ili usluga se stavljaju pod kontrolu, obično se radi o statističkoj kontroli procesa, kako bi se osiguralo da je rješenje u potpunosti primjenjeno na održiv način.

  • Prvi korak – Potvrdite sistem mjerenja koji će se koristiti
  • Drugi korak – Uspostavite sposbnost procesa. Da li je cilj ispunjen? Recimo, da li će se postići cilj smanjenja neispravne robe za 20%?
  • Treći korak – Kada predhodni korak bude zadovoljen, primjenite postupak

Glavni cilj ove faze je stvaranje detaljnog plana praćenja rešenja.

Pored modela DMAIC, postoji i model DMADV.

  • Define – Definisati – definisati problem ili cilj projekta koji treba riješiti.
  • Measure – Izmjeriti – izmjerite i odredite potrebe i specifikacije kupaca.
  • Analyze – Analizirati – analizirajte postupak kako biste udovoljili potrebama kupaca.
  • Design – Dizajnirati – dizajnirajte postupak koji će zadovoljiti potrebe kupaca.
  • Verify – Verifikovati – verifikujte performanse dizajna i sposobnost da udovoljite potrebama kupaca

Koja je razlika između ova dva modela?

DMAIC – model se odnosi na strategiju kvaliteta zasnovanu na podacima za poboljšanje procesa. Ova metodologija se koristi za poboljšanje postojećeg poslovnog procesa.

DMADV – model se odnosi na strategiju kvaliteta zasnovanu na podacima za dizajniranje proizvoda i procesa. Ova metodologija se koristi za kreiranje novih dizajna proizvoda ili dizajna procesa na takav način da rezultira predvidljivijim, zrelijim performansama i bez grešaka.

Metodologija Six Sigma je primjenjiva na bilo koji proces, proizvod ili uslugu koji imaju definisan cilj učinka i mjerljive karakteristike, jer se metodologija u velikoj mjeri oslanja na podatke.

Cilj Six Sigma metode je da proces učini efikasnim 99,99996% bez defekata (otpada). To znači da broj defekata na milion jedinica je 3,4 ako su procesi stabilni.